proširena fraktura

proširena fraktura : Otapanjem proširena fraktura u kršu. Dubina joj može iznositi desetke metara, a može ali i ne mora biti pokrivena zemljom.

Vrbanac, 2013

grajk : U Engleskoj, vertikalna ili gotovo vertikalna pukotina u vapnencu širine oko 0,5 m formirana otapanjem duž pukotine i dijeli izloženu površinu vapnenca na sekcije.

Vrbanac, 2013

pukotina otapanja : Grupa ili niz pukotina otapanja.

Vrbanac, 2013

škrape – mikrokrški oblici kojima je najedena površina karbonatnih stijena. Škrape su raznovrsnih oblika, koji ovise o sastavu, građi i površini karbonatnih stijena i uvjetima korodiranja. Razlikuju se prema tome da li su nastajale na ogoljeloj plohi ili pod pokrovom tla (subkutana korozija, v.). Pod pokrovom tla korozija se vrši plošno, tj. dodirom tla i stijene, te su škraparski oblici uobljeni; u pukotini koja je ispunjena tlom nastaju cjevaste grižine, prozori i mosne škrape. Veoma izrazite cjevaste grižine dubi kao svoje stanište prstac (Lithodomus litho phagus), te na obali mora nalazimo blokove vapnenca koji su kavernozno izbušeni i malom težinom podsjećaju na plovućac. tlom obuhvaćeni blokovi karbonatnih stijena se različito i slikovito modeliraju – skulpturne škrape, ili prstenasto probijaju – prstenaste grižine (v. ogoljeni krš). Različite stropne škrape (v. spilja), osobito u obliku izvrnutog lonca, vjerojatno su izmodelirane kontaktnom korozijom u doba kad su podzemne šupljine bile ispunjene nanosima. škrape na plohama golih vapnenaca mnogo su razno likije i hrapavije; i ogolićene subkutane škrape brzo posta ju hrapave. Na plohama kompaktnih vapnenaca često su srećemo pravilne žljebove koje udubljuje mlaz vode; osobito su izraziti kada voda pritječe iz humusnog tla koje pojačava njenu agresivnost. Na blaže nagnutim plohama nastaju vijugavi meandarski žljebovi; između žljebova često zaostaju oštri bridovi. griža (v.) ili škrapar je nepravilno i jako najedena površina vapnenca (v. ljut), pri čemu vjerojatno znatan udio ima struktura stijena. Pukotinske škrape su razvijene duž dijaklaza i dijastroma, koje se mogu ukrštati u mrežaste škrape. i kamenice (v.) spadaju u grupu škrapa. Kad se kamenice rubnom korozijom otvore, ostaju tragovi njihova ravna dna, u obliku stopala (v.). škrapama obiluje i obalski pojas. Tu su specifične rupičaste škrape, kod kojih se žlijeb na donjoj strani završava malim udubljenjem u kojem se zadrži voda. Različiti saksofiti u obalskom pojasu, a drugdje lišaji i mahovine, svojim biotskim procesima pridonose hrapavosti karbonatnih stijena. Pseudoškrapa je škrapi sličan oblik u nekarbonatnim stijenama.

Roglić, 1973