unutrašnja dolina

unutrašnja dolina : Velika, zaravnjena, zatvorena depresija u krškom području. Ima podzemnu odvodnju, a dno je uglavnom pokriveno aluvijalnim naslagama. Unutrašnje doline mogu povremeno postati jezera tijekom perioda s jakim oborinama kada podzemni sustav odvodnje ne može primiti tako veliku količinu vode.

Vrbanac, 2013

polje : U okolišu krške topografije, vrlo velika zatvorena depresija, mjestimično duga i široka nekoliko kilometara, s ravnim dnom ili od golog vapnenca ili dna prekrivenog aluvijalnim naslagama i uglavnom okružena strmim vapnenačkim padinama.

Vrbanac, 2013

polje – 1. Općenit naziv za obrađenu ili obradivu površinu, veoma raširen u toponimima autarkijske ere. Donedavno su često spominjani nazivi: Zagrebačko p., Varaždinsko p., Ptujsko p., Splitsko p. i sl.; tržišnim povezivanjem ti nazivi brzo gube značenje i upotrebu. Pejzažno izolirana i gospodarski relativno važna polja u složenim dolinama održavaju se i dalje u toponimi ma, npr. Sarajevsko p., Kosovo p., Bihaćko p., Sinjsko p., Kninsko p. i sl. posebnu grupu čine polja, izolirana u krškoj okolici, najizrazitija u pojasu dubokog (v.) Dinarskog krša. Za ta polja su vezana glavna naselja, po kojima su najčešće nazvana, npr.: Livanjsko p., Glamočko p., Imotsko p. i dr. Zbog specifičnosti, pejzažnog kontrasta i društvenog značenja ovi nazivi će se održati. Izolirana polja u kršu su vezana za rastrošive stijene koje su tektonskim gibanjem dospjele među otpornije vapnence. U trošivim i nepropusnim stijenama izmodelirane su udubine iz kojih otječu vode i od nose trošine kroz podzemlje krške okolice. za vrijeme pleistocenskog zahlađenja pritjecale su veće količine vode i donošeno obilje trošina koje ponori nisu mogli gutati, tako su naplavljene ravnice, odnosno polja. postglacijalnom izmjenom klime smanjeni su pritjecaj vode i nanos trošina i reaktivirani su mnogi ponori; odnosi se rahli pokrov i izbijaju, “rastu” stijene podloge. u većini polja u kršu još nije uspostavljena ravnoteža između pritjecanja i podzemnog otjecanja te dolazi do periodskih ili dužih “blata” (v.) ili trajnih plavljenja, jezera (v.). Prokopavanje odvodnih tunela je pokazalo, da poplave nisu uvjetovane kolebanjem razine temeljnice, već nesrazmjerom između površinskog pritjecanja i kapaciteta ponora. Nepotrebno izdvajanje suhih polja uvjetova no je shematskom predpostavkom o kolebanju razine pod zemnih voda i vodi u zabunu. u diferenciranom modeliranju izoliranih bazena smjenjivane su faze udubljivanja i naplavljivanja. U doba stabilnosti naplavne ravnice su rubnom korozijom (v.) širene u vapnenački obod, tako su izmodelirani korozijski podovi (v.) i zaravni (v.). Imajući u vidu ove kontaktne procese (v. krš, kontaktni) između nepropusnih stijena i vapnenaca, H. Lehmann je (1954) upotrijebio termin “rubna polja” (Randpoljen). 2. Pod utjecajem objašnjavanja cikličkog razvoja (v. ciklus) krških oblika i zbog nepoznavanja jezičnog značenja riječi “polje”, u literaturi se i dalje često pod tim nazivom misli na cijelu izoliranu udubinu i neopravdano dodaje i epitet “krško”. prihvaćajući ideje cikličkog razvoja W. M. Davisa, J. Cvijić je (1901) objašnjavao da su polja krajnji oblik razvoja krških udubina (ponikva uvala polje). A. Grund (1910) je uočio bitnu specifičnost udubina u kršu i opravdano istakao da se treba ograničiti na “bazene (Becken) koji imaju ravno dno i podzemno otjecanje”.

Roglić, 1973